Dentalni implantati
Dentalni implantati savršena su rješenja nakon gubitka jednog ili više zubi. Najveći problem koji se javlja nakon vađenja zubi je resorpcija kosti. Kost više nema funkciju prijenosa sila sa zuba na ostale anatomske strukture i dolazi do gubitka njenog volumena. Implantati se mogu ugraditi već 6-8 tjedana nakon vađenja zuba jer se u tome razdoblju kost pregradi.
Implantati su izrađeni od titana i potrebno im je 2 do 6 mjeseci kako bi u potpunosti srasli s kosti (oseointegracija). Mi koristimo uglavnom renomirane implantološke firme kao što su Straumann i Nobel-Biocare. Saznajte više o dostignućima Roxolid Straumann implantata
Dijelovi implantata:
- Implantat – biokompatibilna titanska struktura koja se ugrađuje u kost
- Abutment – struktura koja pričvršćivanjem vijkom u implantat i formom oponaša izbrušeni bataljak na koji dolazi zubna kruna
- Krunica na implantatu – vizualno i funkcijski oponaša krunu izgubljenog zuba
Implantati u estetskoj zoni
Nakon gubitka zuba u estetskoj zoni dolazi do brzog i opseženog gubitka kosti. Kost se smanjuje i povlači, a zubno meso ju prati te na taj način nastaje situacija koju je ponekad izazov riješiti. Uvijek nam je cilj da se pozabavimo sa svim detaljima koji nam na kraju mogu omogućiti da dobijemo vaš osmijeh na kojem se neće moći razaznati ništa neprirodno. Konačni nadomjestak na implanatu je zub iste veličine, boje i oblika kao vaši prirodni zubi.
U estetskoj zoni je potrebno posvetiti puno pažnje oblikovanju gingive, kako bismo mogli dobiti krunicu na implantatu lijepe forme, nalik susjednim zubima. Stoga se uglavnom prvo rade privremeni abutmenti i krunice kojima se modelira zubno meso. Unutar nekoliko tjedana, kada je postignut idealan oblik zubnog mesa, uzima se otisak za završni rad.
Na taj način postiže se maksimalan estetski uspjeh, točnije zub koji ima prirodnu boju i oblik poput susjednih zubi.
Prilikom planiranja implatata u estetskoj zoni potrebno je koristiti najsuvremenije dijagnostičke tehnike kao što su CBCT snimke. Ukoliko se na temelju takvih snimki dokaže kako postoji nedostatak kosti za implantaciju, potrebno je izvršiti augmentaciju kosti.
Teleskopi na implantatima
Ova vrsta radova temelji se na sustavu teleskopa, što znači da pacijent u ustima ima krunice na implantatima na koje se frikcijom drži most. Takav most se može skidati, što pacijentu omogućava jako efikasnu higijenu oko implantata, a istodobno u ustima ima jako dobru stabilnost i pruža pacijentu sigurnost i osjećaj da ima fiksni rad. Primarne krunice, one pričvršćene na zub, mogu biti izrađene od cirkona i bijele su boje. Imaju bolja mehanička svojstva i manju sklonost nakupljanju plaka uz gingivu.
Teleskopski mostovi zadovoljavaju najviše estetske standarde, budući da nam omogućuju izradu mosta kojim ne nadoknađujemo samo izgubljene zube već i druga tkiva koja su se, uslijed gubitka zubi, resorbirala te tako negativno utjecala na cjelokupni izgled lica. Njime možemo promijeniti profil donje trećine lica, smanjiti bore oko usana te dobiti idealan odnos estetike zubi i zubnog mesa. Kada bismo u istoj situaciji napravili fiksni rad, morali bismo napraviti predugačke zube i ne bismo mogli poduprijeti usnice i obraze niti nadoknaditi druga tkiva.
Za izradu ovakvih radova potrebno je veliko znanje i iskustvo, ali i usklađenost s laboratorijem visoke kvalitete. Pacijenti su s ovakvim radovima uvijek jako zadovoljni i sretni.
All-on-4/ All-on-6
To su konstrukcije koje se pomoću vijka pričvršćuju na 4 do 6 implantata i samo ih stomatolog može skinuti za čišćenje. Osnova im je obično metalna konstrukcija na koju se modeliraju zubi i zubno meso iz akrilata ili kompozita, a mogu biti izrađene i od modernih materijala kao što je Juvora. Potpuno akrilatna rješenja nisu dovoljno precizna ni čvrsta i smatraju se privremenim rješenjem.
Prednost im je što, osim zubi, mogu nadoknaditi i izgubljena druga okolna tkiva, ali samo djelomično za razliku od teleskopskih radova.
Iako zvuči kao prednost, to što ih pacijent sam ne može skinuti je mana zbog koje im je higijena dosta kompromitirana pogotovo zato što imaju dosta “niša” u kojima se nakuplja plak.
Augmentacija kosti
Augmentacija kosti je postupak nadogradnje koštanih defekata umjetnom kosti. Ukoliko je zub davno izvađen ili je prethodno postojala upala oko zuba, kost je smanjenog volumena. Cilj nam je implantat ugraditi u voluminoznu kost te na taj način spriječiti daljnje komplikacije kao što su periimplantitis ili ugrožavanje okolnih anatomskih struktura. Augmentacija se izvodi ukoliko nam CBCT snimke ukažu na smanjen volumen kosti koji ne osigurava adekvatne uvjete za implantaciju. Augmentacija kosti je postupak koji nam daje veće mogućnosti u planiranju i rješavanju implanto-protetskim radova.
Scan software
Scan software služi nam za 3 D postavljanje implantata. Na temelju CBCT snimke možemo uz pomoć softwarea odrediti gustoću, širinu i visinu kosti. Gustoća kosti nam je izrazito važan podatak prilikom planiranja implantacije. Uz software možemo odrediti točan položaj i veličinu implantata, te na taj način izraditi kirurške šablone.
CBCT
CBCT snimke omogućuju nam trodimenzionalni prikaz kosti, točnije daju nam informacije o visini, širinu i gustoći kosti te o strukturama koje treba izbjegavati. Gornja čeljust ograničena je sa sinusom u postraničnoj regiji pa nam je izrazito bitno znati koliko kosti imamo na raspolaganju u odnosu na položaj sinusa. U donjoj čeljusti se nalazi mandibularni kanal kroz koji prolazi mandibularni živac. Poznavanjem takvih informacija procjenjujemo daljnje operativne mogućnosti kao što su sinus lift, augmentacija , ali i izbjegavanje neželjenih komplikacija. Temeljem takvih 3D informacija određujemo idealnu veličinu i položaj implantata.
Sinus lift
Ponekada nije moguće napraviti implantaciju bez podizanja dna sinusa.
Kod podizanja dna sinusa, sinusna membrana se odiže. U području između sinusne membrane i koštanog grebena ugrađuje se umjetna kost. Nakon šest mjeseci umjetna kost se integrira s okolnom kosti i tada raspolažemo s kvalitenom kosti koja volumenom zadovoljava sve uvjete za implantaciju.
-
Unutarnji sinus lift se radi prilikom ugradnje implantata. Prilikom prepariranja kosti za implantat, podiže se dno sinusa, te se ugrađuje implantat.
-
Vanjski sinus lift je veći kirurški zahvat kojim se sinusu pristupa postranično iznad korijenova stražnjih gornjih zubi. Njime možemo opsežnije augmentirati dno sinusa te tako stvoriti kost za implantaciju u gornjoj čeljusti.
Je li postupak bolan?
Ne.Terapija implantatima zahtijeva mali kirurški zahvat koji se izvodi u lokalnoj anesteziji pa je potpuno bezbolan. Postoperativni oporavak ovisi o tome je li nastala oteklina ili nije, a na to se može jako utjecati ako se pacijent drži uputa koje je dobio od liječnika.
Što nakon implantacije?
Nakon implantacije potrebno je mirovati, po mogućnost odmah ići spavati kako bi prva bol nakon popuštanja anestezije došla u snu. Za vrijeme i nakon implantacije potrebno je uzimati antibiotike. Kako bi se izbjeglo oticanje potrebno je naizmjenično svakih 15 minuta indirektno ledom hladiti operirano područje. Hlađenjem se najviše može postići neposredno nakon zahvata, točnije prvih 24 sata. Ukoliko se ne postupa po naputcima, mogućnost nastanka otoka, a time i boli, je veća.
Pušenje može izazvati infekciju nakon zahvata i onemogućiti oseointegraciju implantata. Osim toga pušenje izaziva povećanu temperaturu unutar usne šupline te na taj način pogoduje nastanku otekline.
Poslije implantacije moguće je jesti, ali po mogućnosti mekanu hranu kako bi se što više poštedilo tretirano područje.
Potrebno je uzimati analgetike ukoliko se ipak pojave bolovi.
Higijena implantata
Implantati, kao i pravi zubi, zahtijevaju kvalitetnu higijenu, što znači tri puta dnevno pranje zubi specijalnim sredstvima i metodama kojima ćemo vas mi podučiti. Pacijentu koji ima implantate preporuča se da tri puta godišnje dolazi na redovne kontrole i profesionalno čišćenje. Tek tada možemo reći da je implantatima pružena maksimalna njega. U suprotnom može doći do upale zubnog mesa oko implantata. Ukoliko se upala ne prepozna na vrijeme, može doći do oštećenja potporne kosti. Takva oboljenja se onda nazivaju periimplantitis i zahtijevaju puno veći angažman i doktora i pacijenta.
